Theminimalni radijus okretanjavozila varira zbog nekoliko ključnih faktora:
Međuosovinsko rastojanje– Duže međuosovinsko rastojanje (razmak između prednje i zadnje osovine) generalno dovodi do većeg radijusa okretanja, čineći vozilo manje upravljivim. Kraći međuosovinski razmak omogućavaju uža skretanja.
Ugao upravljanja– Maksimalni ugao pod kojim se prednji točkovi mogu okrenuti utiče na to koliko oštro vozilo može manevrisati. Vozila sa većim uglom upravljanja mogu postići manji radijus okretanja.
Track Width– Udaljenost između lijevog i desnog točka utiče na to kako se vozilo okreće. Širi trag može povećati stabilnost, ali može i neznatno povećati radijus skretanja.
Dizajn šasije i ovjesa– Različiti sistemi ovjesa i upravljački mehanizmi (kao što su zupčanik-i-zupčanik naspram kuglice s recirkulacijom) utiču na to koliko efikasno vozilo može da se okreće.
Pogon i diferencijal– Vozila sa upravljanjem na zadnjim-točkovima ili sa upravljanjem na četiri-točka mogu postići manji radijus okretanja u poređenju sa tradicionalnim vozilima sa pogonom na prednje-ili stražnje{3}}točke.
Vrsta i namjena vozila– Sportski automobili, kompaktni automobili i gradski{0}}vozila često imaju manji radijus okretanja radi bolje agilnosti, dok kamioni i autobusi imaju veće radijuse okretanja zbog svoje veličine i težine.
Ukratko, radijus okretanja vozila je određen kombinacijomnjegove dimenzije, sistem upravljanja i cjelokupni dizajn, koje proizvođači optimizuju na osnovu predviđene funkcije vozila.
