U mnogim modernim vozilima, motor je dizajniran da padne tokom ozbiljnog frontalnog sudara kao dio sigurnosne karakteristike. Ovo se radi iz nekoliko ključnih razloga:
Zaštita putničkog prostora– Ako bi se motor tokom sudara gurnuo pravo unazad, mogao bi upasti u kabinu i uzrokovati teške povrede vozača i suvozača. Dozvoljavajući motoru da se spusti i sklizne ispod vozila, sila udara se preusmjerava dalje od putnika.
Zone apsorpcije energije i zgužvanosti– Mnogi automobili imaju zone gužvanja koje su dizajnirane da apsorbuju energiju udara na kontrolisan način. Dopuštanje motora da padne pomaže u sprečavanju prenošenja prekomerne sile na putnički prostor, smanjujući rizik od povreda.
Spuštanje težišta vozila– Kada motor padne, može pomoći u stabilizaciji kretanja automobila tokom sudara, smanjujući vjerovatnoću da se vozilo prevrne ili doživi pretjeranu deformaciju kabine.
Ovaj dizajn se obično viđa u vozilima s poprečnim i uzdužnim rasporedom motora, i ključni je dio modernog sigurnosnog inženjeringa za poboljšanje stope preživljavanja putnika u teškim sudarima.
